Hrvatski 
English 
Anatomska opstrukcija gornjih dišnih putova i izrazito teška apneja u spavanju
31. srpnja 2026.
Opstruktivna apneja u spavanju ne smije se promatrati samo kao problem glasnog hrkanja. Riječ je o poremećaju disanja tijekom spavanja koji može biti povezan s ponavljanim padovima razine kisika u krvi, fragmentacijom sna, dnevnim umorom, promjenama raspoloženja i povećanim opterećenjem kardiovaskularnog sustava. Ovaj klinički slučaj pokazuje kako kombinacija kliničkog pregleda, objektivne dijagnostike spavanja, individualne titracije PAP terapije i kontinuiranog praćenja može dovesti do učinkovite kontrole čak i izrazito teške opstruktivne apneje u spavanju.
Prije postavljanja dijagnoze pacijent je imao trajno i izrazito glasno hrkanje, snažan dnevni umor, smanjenu razinu energije i neokrepljujući san. Tijekom noći budio se približno pet puta zbog potrebe za mokrenjem. Uz simptome povezane sa spavanjem, bili su prisutni rezistentna arterijska hipertenzija, razdražljivost, epizode agresivnog ponašanja, depresivni simptomi i značajno pogoršanje ukupne kvalitete života. Ovakva kombinacija simptoma pokazivala je da problem nije ograničen samo na noćno hrkanje, nego da može imati posljedice tijekom cijelog dana.
Kliničkim pregledom utvrđena je izrazita suženost prostora u području gornjih dišnih putova. Povećane nepčane tonzile zauzimale su velik dio orofaringealnog prostora, uz izgled koji odgovara takozvanim „kissing tonsils“, odnosno tonzilama koje se gotovo dodiruju u središnjoj liniji. Relativno velik jezik u odnosu na raspoloživi prostor usne šupljine te ograničena vidljivost stražnjih struktura orofarinksa dodatno su smanjivali prostor kroz koji zrak prolazi tijekom disanja. Takav anatomski nalaz upućivao je na povećanu sklonost zatvaranju gornjih dišnih putova tijekom spavanja. Ipak, kliničkim i anatomskim pregledom nije moguće utvrditi koliko se često respiratorni događaji pojavljuju niti procijeniti njihove učinke na oksigenaciju i strukturu sna. Za to je potrebna objektivna dijagnostika spavanja.
WatchPAT ONE nalaz potvrdio je izrazito tešku opstruktivnu apneju
Kućno testiranje spavanja provedeno je uređajem ZOLL Itamar WatchPAT ONE za kućnu upotrebu. Nalaz je potvrdio izrazito tešku opstruktivnu apneju u spavanju.
Zabilježeni su sljedeći rezultati: pAHI: 100,5 događaja na sat, indeks desaturacija kisikom, ODI: 100,5 događaja na sat, pAHI u ležećem položaju na leđima: 97,4 događaja na sat, pAHI u ostalim položajima: 101,4 događaja na sat, prosječna saturacija kisikom tijekom spavanja: 90%, najniža zabilježena saturacija kisikom: 62%, vrijeme sa saturacijom ispod 90%: 107,1 minuta, udio vremena sa saturacijom ispod 90%: 33,1%, vrijeme sa saturacijom od 88% ili nižom: 86,7 minuta, ukupan broj desaturacija: 519, prosječna frekvencija pulsa: 69 otkucaja u minuti.
Vrijednost pAHI-ja iznad 100 događaja na sat znači da se tijekom svakog sata spavanja pojavljivalo više od 100 potpunih ili djelomičnih opstrukcija disanja. Težina poremećaja bila je gotovo jednaka u različitim položajima tijela. Zbog toga se nije moglo očekivati da bi samo izbjegavanje spavanja na leđima osiguralo odgovarajuću kontrolu apneje. Osim iznimno visokog broja respiratornih događaja, nalaz je pokazao i značajno smanjenu oksigenaciju tijekom spavanja. Prosječna saturacija kisikom iznosila je 90%, dok je najniža zabilježena vrijednost bila 62%. Pacijent je više od 107 minuta proveo sa saturacijom ispod 90%, odnosno približno trećinu ukupno zabilježenog vremena spavanja. Zabilježeno je ukupno 519 padova saturacije kisikom. Ovi podaci pokazuju da se nije radilo samo o čestim prekidima disanja, nego i o znatnom fiziološkom opterećenju organizma zbog ponavljane noćne hipoksemije.
Teško narušena struktura i kvaliteta sna
Analiza sna pokazala je ozbiljno narušenu strukturu spavanja. Duboki san nije registriran, dok je REM spavanje činilo samo 4,9% ukupnog vremena spavanja. Hrkanje iznad definiranog praga od 45 dB bilo je prisutno tijekom 200,2 minute, odnosno 61,8% ukupnog vremena spavanja. Izostanak dubokog sna, smanjeni udio REM spavanja, učestale opstrukcije disanja i ponavljani padovi saturacije pružaju klinički utemeljeno objašnjenje za dnevnu iscrpljenost, smanjenu koncentraciju, razdražljivost, promjene raspoloženja, učestalu nokturiju i lošu kvalitetu života. Ponavljane opstrukcije, intermitentna hipoksemija i učestala aktivacija autonomnog živčanog sustava također mogu predstavljati važan čimbenik u održavanju rezistentne arterijske hipertenzije.
Individualno određena CPAP terapija
Nakon provedene individualne titracije PAP terapije pacijentu je uvedena terapija uređajem SEFAM Néa u fiksnom CPAP načinu rada, uz terapijski tlak od 13 cmH₂O. CPAP terapija održava pozitivan tlak u dišnim putovima i djeluje kao pneumatska udlaga. Na taj način sprječava ponavljano zatvaranje gornjih dišnih putova koje uzrokuje opstruktivne apneje i hipopneje. Rezidualni AHI smanjen je na 2,3 događaja na sat. U usporedbi s početnim pAHI-jem od 100,5 događaja na sat, riječ je o približnom smanjenju broja respiratornih događaja od 97,7%. Prije liječenja pacijent je imao više od 100 respiratornih događaja tijekom svakog sata spavanja, izraženu noćnu hipoksemiju, dugotrajno hrkanje i teško narušenu strukturu sna. Nakon određivanja odgovarajućeg terapijskog tlaka rezidualni AHI smanjen je na razinu koja odgovara učinkovito kontroliranom poremećaju disanja tijekom spavanja.
Zašto su objektivna dijagnostika i praćenje terapije ključni?
Ovaj slučaj naglašava važnost povezivanja nekoliko dijagnostičkih i terapijskih koraka prepoznavanja simptoma i čimbenika rizika, kliničkog pregleda gornjih dišnih putova, objektivnog testiranja spavanja, individualnog određivanja PAP terapije i praćenja učinkovitosti i redovitosti korištenja uređaja.
Anatomski nalaz može pokazati predispoziciju za opstrukciju dišnih putova, ali samo objektivno testiranje može izmjeriti učestalost respiratornih događaja, padove saturacije, promjene frekvencije pulsa i poremećaje strukture sna. Jednako tako, propisivanje PAP uređaja nije završetak procesa. Kontinuirano praćenje terapijskih podataka omogućuje procjenu rezidualnog AHI-ja, curenja zraka, korištenja uređaja i primjerenosti postavljenog terapijskog tlaka. Procjenu zbog moguće opstruktivne apneje u spavanju potrebno je razmotriti kod osoba koje imaju glasno i učestalo hrkanje, zamijećene prekide disanja tijekom spavanja, gušenje ili nagla buđenja tijekom noći, neokrepljujući san, izraženu dnevnu pospanost ili umor, jutarnje glavobolje, smanjenu koncentraciju, razdražljivost ili promjene raspoloženja, učestalo noćno mokrenje, teško kontroliranu ili rezistentnu arterijsku hipertenziju i izraženu anatomsku suženost gornjih dišnih putova.
Zaključak
Izrazito povećane tonzile, sužen orofarinks, velik jezik, glasno hrkanje, dnevni umor, rezistentna hipertenzija, učestala nokturija i promjene raspoloženja predstavljaju nalaze koji zahtijevaju ozbiljnu procjenu mogućnosti opstruktivne apneje u spavanju. Ovaj klinički slučaj pokazuje da pravodobno prepoznavanje simptoma, objektivna dijagnostika uređajem WatchPAT, individualna titracija terapije i kontinuirano praćenje CPAP liječenja mogu dovesti do učinkovite kontrole čak i izrazito teškog oblika opstruktivne apneje u spavanju.